Ed Vulliamy: Ratko Mladić će umrijeti u zatvoru, ali ako odete u Bosnu vidjet ćete da je pobijedio

Ugledni novinar Ed Vulliamy, autor knjige “Rat je mrtav, živio rat”, objavio je na The Guardianu svoj komentar na presudu ratnom zločincu Ratku Mladiću, napisavši da je riječ o najkrvožednijem ratnom lideru od Trećeg rajha i da bi bilo koji drugi ishod presude u Haškom tribunalu bio apsurdan.

“Majke više od 8.000 muškaraca i dječaka, ubijenih za nešto više od pet dana u Srebrenici ljeta 1995. godine, imale su sve razloge da s dobrodošlicom dočekaju Mladićevu kaznu doživotnog zatvora i osuđujuću presudu za genocid: jedini pravosudni standard kojim se taj zločin može se ispravno izmjeriti”, napisao je Vulliamy.

U tekstu je napomeuo da je svjedočio protiv Mladića, kao i protiv njegovog političkog kolege Radovana Karadžića i još sedam drugih optuženih u Hagu.

“Uglavnom sam svjedočio o mreži koncentracionih logora, o kojima sam pisao u novinama 1992. godine, zajedno sa kolegama, o masovnim ubistvima, etničkom čišćenju, silovanjima i uništenju u periodu od tri krvave godine”, stoji u kolumni Vulliamyja.

Napisao je kako se Mladić suočio sa dvije tačke optužnice za genocid: jedan za Srebrenicu, a drugi za ono što se desilo u drugim općinama Bosne i Hercegovine.

“Ovde su serijske zločine počinile trupe pod direktnom Mladićevom komandom, dok je međunarodna zajednica zakazala. Cijela ideja Haškog tribunala bila je ‘popraviti’ taj neuspjeh, budući da je to bila ambicija za međunarodnu pravdu. Mladićevi pohodi uključivali su više masovnih ubistava, mučenja, sakaćenja i silovanja, u logorima u Omarskoj, Trnopolju i Keretemu, u sjeverozapadnoj Bosni. Na istoku, u Višegradu, civili – uključujući i bebe – spaljivani su živi u kućama, ili su ubijani i bacani s mosta u rijeku Drinu. Zatim je došlo do rušenja bezbrojnih gradova i sela i ‘čišćenja’ svih nesrba, smrti ili deportacije; uništavanja džamija i katoličkih crkava; okupljanje žena i djevojaka u kampove za torturu i silovanje”, napomenuo je Vulliamy.

Istakao je da ništa od ovoga, očigledno, nije genocid, jer je Mladić oslobođen za tu tačku optužbe.

U tekstu za The Guardian se navodi da je među onima koji su slušali presudu Mladiću bila i Kelima Dautović, preživjela iz logora Trnopolje, dok je njen muž boravio u logoru Omarska. Izgubila je većinu porodice i komšila u Kozarcu 1992. godine.

“Nezadovoljni smo, ali ne i iznenađeni. Možda to oni ne žele nazvati genocidom jer se sve desilo pred očima međunarodne zajednice, koja je bila tu i navodno štitila nas. Kako god bilo, nadam se da će historičari uraditi bolji posao nego sudije”, kazala je Dautović.

S druge strane, piše Vulliamy, Human Rights Watch je proslavio ovu optužnicu kao činjenicu da je to “poruka svima koji na loš način koriste svoju moć kako bi počinili stravične zločine, da li u Burmi, Sjevernoj Koreji ili Siriji”, i kao pripreme za početak suđenja za ratne zločine u Siriji.

“Haški tribunal je dosudio samo ono što je djelimično pravično, ali je i promovirao pomirenje na Balkanu. No, pomirenja neće biti. Mladić je u većini dobio šta je htio: bosanski Srbi dobili su neku formu države na teritoriji koju je gotovo svaki nesrpski stanovnik napustio do 1995. godine. Tamo je postao idol, heroj, a njegovo ime pjevaju i na nogometnim utakmicama”, napisao je ugledni novinar Ed Vulliamy u svojoj kolumni.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

(Vijesti.ba / Klix.ba)

  

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *