Narudžbe za krađu djece išle preko Zenice i Tuzle?

Zakon o nestalim bebama, koji bi na osnovu preporuke Vijeća Evrope trebala uskoro usvojiti Skupština Srbije, nestrpljivo se čeka i među najmanje stotinu porodica u Bosni i Hercegovini.

Stravični podaci o sudbini nestale djece, uglavnom beba, ispovijesti majki, porodica, skoro svakodnevno se objavljuju na web-stranici Kradjabeba.org. Među pričama s nesretnim krajem su i one iz naše zemlje.

Vapaj roditelja

Evropski sud u Strazburu naveo je 2014. godine da imaju zabilježeno tek 600 slučajeva nestalih beba, ali Udruženje roditelja ističe da je ukradeno oko 10.000 djece koja su prodavana po cijeni od 15.000 do 45.000 eura.

Kada je riječ o BiH, na stranici Kradjabeba.org svake godine zabilježeno je po nekoliko svjedočanstava roditelja i rodbine koji su prijavili nestanak beba. Zanimljivo je da je uglavnom riječ o bebama koje su rođene u Tuzli i Zenici. O tome već godinama svjedoči bračni par Dragica i Goran Plauc, koji tvrde da su njihovi blizanci, rođeni 5. avgusta 1993. godine na Ginekološko-akušerskoj klinici tuzlanskog UKC-a, vjerovatno ukradeni.

U UKC-u Tuzla svojevremeno su analizirali dokumentaciju te saopćili da su bebe umrle zbog nezrelosti pluća kod prijevremeno rođenih novorođenčadi, a majka otpuštena iz bolnice nakon normalno obavljenog porođaja.

Zenica se, također, često spominje, a mediji su 1972. godine objavili zanimljivu priču.

– Adaptacioni centar iz Danske obratio se Centru za socijalni rad i Skupštini grada Zenice za usvajanje 150 (i slovima: stopedesetoro) jugoslovenske djece – navedeno je u jednoj priči. „Avaz“ je objavio i vapaj Nevenke Marušić, koja živi u vojvođanskom mjestu Irig, a koja traga za sinom. Ona je optužila bolnicu u Zenici da su joj prije 31 godinu, nakon porođaja, ukrali sina, blizanca njenog drugog djeteta.

– Porodila sam se 29. jula 1983. godine u zeničkoj bolnici. Na svijet sam donijela blizance, Dejana i Predraga. Bila sam podvrgnuta carskom rezu, pa sam nakon operacije ležala u šok-sobi i bila u dosta teškom stanju. Jedva sam preživjela kada su mi rekli da je jedna beba umrla – ispričala je Marušić za „Avaz“.

Beba mafija

Kaže da u bolnici nisu htjeli uslišiti njenu i molbu supruga da vide tijelo djeteta.

– Mužu su rekli da uplati na šalteru za troškove sahrane, ali tijelo djeteta niko mu nije pokazao iako je insistirao – rekla je Marušić.

Nikad nije saznala gdje je beba sahranjena.

Upravo se Zenica i Tuzla spominju kao centri bh. „beba mafije“, ali niko se od nadležnih time nije bavio.

Otkako zna za sebe, za bratom blizancem traga i mladi inžinjer rudarstva iz Banovića Muris Demirović. Njih dvojica su 22. maja 1991. rođena prije vremena na tuzlanskoj klinici te hitno prebačena u Beograd, na Institut za zaštitu majke i djeteta. Muris je nakon izvjesnog vremena vraćen roditeljima, a brat navodno podlegao.

Roditelji i porodice iz Udruženja uvjereni su da su njihova djeca živa te da su danas u Švedskoj, Danskoj, Norveškoj, Francuskoj.

U narednim danima „Avaz“ će objaviti još svjedočenja te odgovore nadležnih iz policije, bolnica, centara za socijalni rad.

Nema podataka u BiH

O nestalim bebama kod nas skoro da se i ne govori, bez obzira na brojne tvrdnje roditelja da je njihova beba „ukradena“ i kasnije preprodana.

Bosna i Hercegovina nema jedinstvenu bazu podataka te ni evropski telefonski broj za nestalu djecu – 116000.

10.000 eura za bebu

Evropski sud za ljudska prava u martu 2013. presudio je da Srbija mora isplatiti Zorici Jovanović 10.000 eura na ime nematerijalne štete i osigurati joj informaciju o sudbini njenog novorođenčeta, koje je nestalo iz porodilišta u Ćupriji.

Related posts

Leave a Comment