Jaguar XE 2.0d Portfolio dostojan mačke na nosu

Zašto je i koliko XE važan model za Jaguar, jasno je čak i onima koji se autoindustrijom bave tek površno. U svojoj klasi on je prvi predstavnik tvrtke još od 2000-ih i X-Typea, pionirskog modela kojim je Coventry, tada još pod okriljem Forda, zašao u dotad gotovo nepoznat teren. Teren kojim su tada, baš kao i danas, suvereno vladali predstavnici velike njemačke trojke. Premda inicijalno dočekan sa zanimanjem, X-Type je u tehničkom smislu bio utemeljen na drugoj generaciji Mondea i po mnogo čemu nije bio dorastao etabliranoj premium konkurenciji. Zaustavljanje tvorničkih linija nakon osam godina proizvodnje nije iznenadilo nikoga, pa ni radnike koji su s njegovim odlaskom ostali bez posla.

No kako si ozbiljan premium brend ne može dopustiti da nema predstavnika u ovoj klasi, Jaguar – koji je u međuvremenu prešao u ruke Tata Motorsa – prije dvije je godine predstavio XE. Ponavljanje svježe naučene lekcije nije dolazilo u obzir pa se auto s prepoznatljivim dizajnerskim potpisom Iana Calluma, postavljen na novu modularnu Jaguar Land Rover iQ platformu, može pohvaliti još i (u najvećem dijelu) aluminijskom karoserijom.

Putnička kabina prozračna je i lijepo oblikovana, s prepoznatljivim Jaguarovim elementima poput okruglog mjenjača, koji iz središnjeg grebena izranja tek nakon startanja motora. Raskošno oblikovanje armature koja se poput krila proteže u rubove vrata, svijetla koža na električno podesivim sjedalima i dosta mjesta za vozača i suvozača vesele, ali na stražnjoj klupi primjetan je ograničen prostor za glave i koljena putnika. U ovoj klasi, doduše, ništa čudno, pa bi više od toga mogle zasmetati neke druge sitnice poput djelomično tvrde plastike i nekih detalja koji ne mogu skriti godine. Primjerice, grafika digitalnih zaslona među glavnim instrumentima i na središnjoj konzoli kao da ne ide ukorak s vremenom, a tu je i često odgođena reakcija na naloženo putem dodirnih komandi. Prtljažnik je, nadalje, manji nego kod najvažnijih konkurenata, otvor mu je relativno uzak i nepravilan, a u njemu je i otvor spremnika za AdBlue, što sigurno nije najsretnije rješenje. Nije tu riječ, da se razumijemo, ni o kakvim velikim nedostacima, prije podsjećamo na to da je XE prvi primjerak svoje vrste pa mu je i lakše oprostiti neke sitnice i dječje bolesti kakve se obično liječe već prvim faceliftom.

Pogotovo stoga što ono što radi dobro radi odlično: ovaj se Jaguar vozi s podjednako neočekivanom lakoćom i udobnošću. “Integralni” multilink funkcionira tako da odvojeno procesuira lateralne i longitudinalne sile, što ga s jedne strane čini udobnim za putnike i na 19-colnim kotačima, a s druge vrlo upravljivim i u dinamičnoj vožnji. Zasluge za to pripadaju, dakako, i stražnjem pogonu, odgovarajućem balansu i novom upravljačkom sustavu (prvi put s električnim servom u Jaguaru), koji se u praksi pokazao neočekivano preciznim i responzivnim.

Dvolitreni motor sa 180 KS i 430 Nm najjači je dizelaš u ponudi i uz asistenciju 8-stupanjskog ZF-a koji pruža mogućnost šaltanja putem tipki na volanu ne oskudijeva u snazi bez obzira na odabrani način vožnje (Sport, Normal, Eco, Snow). Može biti i poprilično štedljiv, što, naravno, ovisi o težini noge na gasu, ali konačni prosjek ispod šest i pol litara u testnim uvjetima ulijeva povjerenje. Šteta je jedino što je glasan, pogotovo pri jutarnjem startu, kao i malo grublji u radu, što se posebno ne popravlja ni nakon duže vožnje.

Na kraju, unatoč spomenutim dječjim bolestima, XE u praksi ostavlja mnogo više pozitivnih dojmova i donosi nedvojbeno osvježenje u srednju klasu. U svakom je slučaju dostojan imena koje nosi, što djelomice ističe i opremljenošću testnog primjerka. Već i to što je najskuplji u ponudi dovoljno govori o paketu Portfolio, a u testnom primjerku na njega je dodano i gotovo 60.000 kuna doplata pa konačna svota doseže gotovo 450.000 kuna. Srećom, može i jeftinije, pa zastupnik upravo nudi i prihvatljiviju verziju Business Edition 20d sa 163 KS i ručnim mjenjačem, koja uz nešto doplata stoji 290.000.

Related posts

Leave a Comment